Ako govorimo o ravnopravnom društvenom položaju žena i muškaraca, činjenica je da ravnopravnost u bosanskohercegovačkom društvu nije ostvarena. Godinama su u BiH zastupljena tradicionalna uvjerenja koje je društvo nametnulo, prema kojima muškarac ima važniju i „jaču“ poziciju od žene. Kolektivna svijest ljudi konstruirana je stereotipnim i tradicionalnim shvaćanjem po kojem žena mora biti u ulozi majke, supruge i, eventualno, domaćice, a i te uloge su minorizirane.

Žene u BiH čine natpolovičnu većinu stanovništva (52 %), ali ni približno u tom postotku nisu zastupljene u oblastima javnoga i društvenog djelovanja. Rodne uloge i stavovi u Bosni i Hercegovini još su snažno oblikovani patrijarhalnim naslijeđem, komunističkom prošlošću i poslijeratnim procesima, a sve to služi kao opravdanje što je afirmacija ženskih prava na marginama javnoga diskursa.

Navedeno je stanje očito na cijelom Balkanu, gdje je društvo uglavnom konzervativno i patrijarhalno, a glavnu su ulogu u javnom životu i društvu općenito imali, i još imaju, muškarci. I bez obzira na to što postoje značajni pomaci u društvenoj emancipaciji žena, još je snažno prisutna ekonomska, društvena, politička i kulturna nejednakost između žena i muškaraca.

Balkanska kultura u dosadašnjoj praksi uglavnom isključuje ženu, ali postoji „opravdanje“ za njezinu marginalizaciju. Rat i tranzicija zapravo su najjači argumenti za ponižavanje i diskriminaciju ženskoga roda. Na Balkanu zasigurno postoji mizoginija, ali se u ovom slučaju odnosi na predrasude, stereotipe i diskriminaciju. To je područje iznimno povoljno tlo za osnaživanje mizoginije, a zapravo je njezina glavna bit ambivalentnost koju muškarci osjećaju prema ženama. Ona je često dio modela „isključivanja drugih“, a jako se dobro uklapa u kulture u kojima je zastupljen patrijarhat. Ipak, na Balkanu (u odnosu na ratna vremena, a i ranije) dogodile su se značajne promjene. Zbog želje za ulaskom u Europsku uniju, ili makar približavanju EU, taj tradicionalni i patrijarhalni dio Europe ipak je postao malo blaži u svojim konzervativnim shvaćanjima, ali, nažalost, nedovoljno za konkretnije promjene kad je riječ o ravnopravnosti spolova.

Bosna i Hercegovina jedna je od tranzicijskih zemalja s izuzetno specifičnom i dodatno složenom pozicijom zbog kompleksne političke i institucionalne strukture ustanovljene u poslijeratnom razdoblju. Rat u BiH promijenio je njezinu ekonomsku i socijalnu sliku. Primjetna je destrukcija vlasti, ali i prekid razvoja zemlje u cjelini. Posljedice rata (u materijalnom i društvenom kontekstu) iznimno je zahtjevno otkloniti te se one osjećaju još i danas. Iskustva drugih zemalja također pokazuju da proces transformacije države gotovo uvijek za posljedicu ima pogoršanje društvenoga položaja žena i porast diskriminacije općenito. Brojna pitanja iz različitih oblasti u BiH još nisu prepoznata kao bitna, a jedno je od njih je položaj žena u bosanskohercegovačkom društvu. Država uglavnom ignorira diskriminaciju kad je riječ o spolu, jer se uglavnom bavi osiguravanjem nediskriminacije u etničkoj, političkoj i religijskoj strukturi, pa se samo neke nevladine organizacije bave tim pitanjima i tom problematikom.

Primjetna diskriminacija žena u bosanskohercegovačkom društvu oslikava se na raznim mjestima i na različite načine. Stereotipi su postali uobičajena sredstva u svim sferama, a najviše je problematična činjenica da stereotipi imaju vezu s predrasudama i diskriminacijom.

Na koncu, mnogi analitičari prognoziraju da će biti potreban period od 150 godina da se položaj žene izjednači sa položajem muškarca. Bosanskohercegovačkom društvu, ukoliko išlo ovim sporim koracima, trebat će i znatno više.