Jaz između Roma i ostalog stanovništa u BiH je veliki, to se može primijetiti u svim sferama života, počev od obrazovanja pa do zaposlenja. Većina romskih obitelji živi u izrazito lošim uvjetima, bez struje i vode, osnovnog obrazovanja, bez posla, te veliki dio njih i bez zdarvstevne zaštite.
Oni koji imaju sreće da nađu posao, uglavnom rade teške fizičke poslove.
Ostali, njih veći dio, prosi kako bi preživjeli.
Među njima i mnogo je djece, koja, umjesto da idu u školu i obrazuju se, dane provode na ulici sami ili sa roditeljima, kako bi prikupili koju marku, tek da prežive dan ili dva.
Osnovno obrazovanje za mnoge male Rome je nedostižno, te su najrizičnija grupa u BiH.

Pored djece, žene pripadnice romske populacije, nalaze se u posebno teškom položaju.
Naime, različiti izvještaji i podaci potvrđuju da postoji velika nejednakost ne samo žena Romkinja u odnosu na druge žene, nego i u odnosu na muškarce Rome, koji dominiraju u većini romskih zajednica.
Velika većina žena Romkinjazasniva brak u vrlo mladoj dobi, ne napunivši ni 15 godina, te do punoljetnosti rode i po nekoliko djece. S obzirom da je patrijarhat u romskim obiteljima izrazito naglašen, djevojčice o obrazovanju ne smiju niti razmišljati. Stopa nezaposlenosti žena Romkinja je izrazito niska i mnogo je manje nezaposlenih Romkinja nego Roma te su osuđene na ovisnost o partneru što nadalje dovodi i do većeg rizika od obiteljskog nasilja.

Kako većina Roma nema novca ni za preživljavanje, a kamoli za plaćanje liječničkih pregleda, vrlo teško se odlučuju na liječenje, pamnogi nikad nisu ni pregledani i nikad cijepljeni. Većina njih nije zdravstveno osigurana i nema zdravstvenu zaštitu.
Teško siromaštvo, neuhranjenost i neuredan životdovodi do činjenice da ja životni vijek Roma naspram ostalih mnogo niži u odnosi na ostalo stanovništvo.